utorak, 12.01.2010.
Mogli smo
Pljuštanje pljusaka,
Tvoje uvrede, i pogledi prezira,
Tvoje neljudsko lice…
Pokušavala sam se sjetiti osjećaja da stojim pred božanstvom.
Božanstvo će uskroro proći kroz vrata,
Otići u dan koji se odmotava kao tepih,
Ostavit će mene u razbijenom jutru,
U krhotinama na koje ću se rezati ostatak dana
(Meni si došao kao Kralj,
veći od ijednoj opisanog.
Junaci drevnih mitova
bili su tek mali nagovještaji tebe.
Legao si pokraj mene obasjan Mjesečinom.
Bio si onaj kojem bi darovala svoju volju,
i kao čarobna ratnica svoje bi oružje položila
pred tvojim nogama.
O bio si tako veći od ijednog čovjeka, ikad rođenog.
I..svakog bih na ovoj zemlji natjerala
Da se pokloni ispred tebe.
Bio si, i u nesavršenosti, natopljen savršenstvom.
(mojim savršenstvom) )
Ostavljao si me samu, da se igram s tvojim ostavljenim demonima.
Da bježim pod njihovim ugrizima,
i zatvaram uši pred glasnim smijehom prezira.
Nakon dugo vremena,
Iz mene izlaziš
Kao prosjak i razbojnik.
Kao čovjek koji je bez takta razbijao ljudima jutra.
A ja...ja sam ti dopustila
da najmekšu svilu izvaljaš u blatu,
no ništa za svilu, mene sad muče stvari teže
sad mi više nebo neće vjerovati,
i teško ću se opet približiti božanskim plahtama.
A mogli smo biti veći od bogova....
Mogla sam krasti svu ljepotu prirode- za tebe,
Mogli smo, zaista smo mogli,
Osjetiti svu silinu valova,
Biti oni pradavni Adam i Eva,
Natrag u rajskom vrtu…
Mogli smo osjetiti
Svu tugu nabreklih plima u jesenske sutone
Ostavljenih plaža.
Mogli smo osjetiti radost ustreptalih listova
Pod zadirkivanjem zaigranog povjetarca.
Mogli smo, doista smo mogli,
Biti djeca ovih ulica,
Braća i sestre ovih malo pogubljenih, ali iskrenih,
Socijalnih zgrada.
Mogli smo biti otac i majka svoj djeci ikad rođenoj…
Mogli smo u noćima, ubijati jedno drugo u čarobnim špiljama
Ti mene, kurvu,
Ja tebe, prokletnika,
Pa se buditi novi i čisti
U kristalnim jutrima.
Mogli smo partijati s vjetrom,
Po nebeskim kavanama…
No, umjesto nas, mi smo odabrali pljuske,
I „droljo“, i „šuti“ i „ništa mi ne znači“
Umjesto da istkamo vječnost,
Mi smo polupali jutra,
Ko balava djeca kad ih pustiš
Među skupe kristalne vaze.
Ah, što djeca znaju o kristalnim vazama?!
- 14:50 -
